
Nebojša Glogovac
Poznat/a po
Ulozi Mladena u filmu „Klopka“, liku Zlatka Gavrilovića u seriji „Porodično blago“ i dugogodišnjem radu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Nebojša Glogovac bio je srpski filmski, televizijski i pozorišni glumac koji je tokom tri decenije karijere ostavio dubok trag u domaćoj kinematografiji i pozorišnoj umetnosti. Svojom sposobnošću da se potpuno transformiše u svaku ulogu, a istovremeno ostane prirodan i uverljiv, izgradio je reputaciju jednog od najboljih glumaca svoje generacije na prostoru bivše Jugoslavije.
Rani život i detinjstvo
Nebojša Glogovac rođen je 30. avgusta 1969. godine u Trebinju, u tadašnjoj SR Bosni i Hercegovini, u porodici pravoslavnog sveštenika Milovana Glogovca i majke Milene. Prve godine života proveo je u delu Trebinja koji se naziva Bregovi, a najranije detinjstvo delom je proveo i u selu Dramiševo, kod dede Gavrila, koji mu je usadio ljubav prema konjima.
Kada je imao oko sedam godina, porodica se preselila u Vojvodinu, prvo u Opovo, a potom u Pančevo, gde je njegov otac dobio službu paroha u Uspenskoj crkvi. Odrastanje u svešteničkom domu i česte selidbe ostavili su trag na Glogovčev karakter, a mnogi koji su ga poznavali isticali su njegovu skromnost.
Već u osnovnoj školi „Jovan Jovanović Zmaj“ u Pančevu pokazao je sklonost ka umetnosti, recitujući na svetosavskim priredbama, dok je paralelno pohađao i muzičku školu „Jovan Bandur“, odsek za klarinet. Sa dvanaest godina postao je član Dečje dramske grupe Radio Beograda, kod Miroslava Mike Aleksića, gde je ostao punih šest godina i učestvovao u nekoliko radio i televizijskih ostvarenja, uključujući malu ulogu u seriji „Priče iz Nepričave“ 1981. godine.
Obrazovanje
Nebojša Glogovac završio je Gimnaziju „Uroš Predić“ u Pančevu, nakon čega je upisao studije psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Posle dve godine studija odlučio je da promeni pravac i posveti se glumi.
Godine 1990. upisao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Na prijemnom ispitu recitovao je pesmu „Vragolije“ Branka Radičevića, a asistentkinja na prijemu bila mu je glumica Gorica Popović. U istoj generaciji studirali su i kasnije afirmisani glumci Nataša Ninković, Sergej Trifunović, Vojin Ćetković, Nela Mihailović i drugi, koji su zajedno sa Glogovcem kasnije obeležili srpsku glumačku scenu.
Početak karijere
Tokom studija, 1987. godine, Nebojša Glogovac je dobio manju ulogu školskog druga Slobodana Popadića u tada izuzetno popularnoj televizijskoj seriji „Bolji život“. Bio je to njegov prvi ozbiljniji televizijski nastup, iako se pred kamerama pojavljivao i ranije, u okviru rada sa Dečjom dramskom grupom.
Prvu filmsku ulogu ostvario je 1993. godine, u kratkom filmu „Rekvijem za jedan san“, kao i u predstavi „Raj“ Petra Zeca, gde je bio jedan od glavnih glumaca. Godinu dana kasnije, 1994, pojavio se u ratnoj drami Bore Draškovića „Vukovar, jedna priča“, u ulozi Fadila, vojnika JNA.
Prekretnicu u karijeri predstavljala je 1995. godina i uloga Bogdana Bilogorca u filmu „Ubistvo s predumišljajem“ reditelja Gorčina Stojanovića, gde je njegova partnerka na filmu bila Branka Katić. Ova uloga Srbina iz Hrvatske, ranjenog u ratu, skrenula je pažnju kritike i publike na njegov glumački talenat.
Uspon do popularnosti
Godine 1996. Nebojša Glogovac dobio je stipendiju Jugoslovenskog dramskog pozorišta i ulogu u predstavi „Velika pljačka“, u režiji Dejana Mijača, na sceni Ateljea 212. Time je počela njegova dugogodišnja saradnja sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem, jednom od najznačajnijih pozorišnih kuća u Srbiji.
Na pozorišnim daskama ostvario je zapažene uloge u predstavama „Troil i Kresida“, „Bure baruta“, „Sumnjivo lice“, „Metamorfoze“, „Hadersfild“, „Šine“, „Na dnu“, „U potpalublju“, „Lažni car Šćepan Mali“, „Bliže“ i „Molijer – Još jedan život“, u kojoj je igrao rame uz rame sa Mikijem Manojlovićem i Mirjanom Karanović.
Na filmu, početkom 2000-ih, sledi niz zapaženih uloga: podmitljivi policajac u filmu „Munje!“ (2001), vozač hitne pomoći Toma u „Normalnim ljudima“ (2001), lik Vakija u jednom od prvih srpskih horor filmova „T. T. Sindrom“ (2002), kao i Gorazd Kranjac u „Državi mrtvih“ Živojina Pavlovića i Dinka Tucakovića. Ogromnu popularnost kod šire publike doneo mu je i lik Zlatka Gavrilovića, večitog studenta prava, u seriji „Porodično blago“.
Godine 2004. dobio je ulogu taksiste Živca u filmu Radivoja Andrića „Kad porastem biću kengur“, koji je osvojio nagradu Propeler Motovuna na Motovunskom filmskom festivalu, u konkurenciji „Od A do A“ za najbolji film regiona od Austrije do Albanije.
Najveći uspesi
Vrhunac Glogovčeve filmske karijere predstavlja uloga Mladena u psihološkom trileru Srđana Golubovića „Klopka“ iz 2007. godine. Film govori o bračnom paru bez novca za sinovljevu operaciju, čiji jedini izlaz postaje učešće u ubistvu poslovnog čoveka sa kriminalnim vezama. Za ovu ulogu Glogovac je osvojio nagrade na festivalima u Milanu, Minsku i Liježu, a film je bio i srpski kandidat za nagradu Oskar.
Naredne godine nacionalna sekcija Međunarodne federacije filmskih kritičara (FIPRESCI) proglasila ga je za najboljeg glumca sezone, a dobio je i Nagradu grada Beograda za filmsku umetnost.
Kasnije je glumio i u serijama i filmovima poput „Vratiće se rode“, „Moj rođak sa sela“, „Kenjac“, „Lud, zbunjen, normalan“, „Žena sa slomljenim nosem“, „72 dana“, „Beli, beli svet“, „Vojna akademija“, „Kad svane dan“, „Artiljero“, „S/Kidanje“, „Krugovi“, „Stella“, „Žene sa Dedinja“ i „Ravna gora“, u kojoj je tumačio lik generala Draže Mihailovića.
Privatni život
Nebojša Glogovac je od 1997. do 2014. godine bio u braku sa Minom Glogovac, slikarkom i docentkinjom na predmetu slikarske tehnike na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Upoznali su se u beogradskoj diskoteci Zvezda, a venčali su se 30. avgusta 1997. godine, na Nebojšin 28. rođendan. Venčani kum bio mu je kolega sa studija, glumac Vojin Ćetković. Iz ovog braka rođena su dva sina, Gavrilo (1999) i Miloš (2001), koji su obojica pohađala Petu beogradsku gimnaziju. Posle osamnaest godina zajedničkog života, Nebojša i Mina su se sporazumno razveli.
U kasnijem periodu bio je u vezi sa Milicom Šćepanović, instruktorkom joge i bivšom novinarkom, diplomiranom na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Upoznali su se nakon premijere predstave „Hadersfild“. U oktobru 2016. godine par je dobio ćerku Sunčicu, treće Glogovčevo dete. Par je živeo u beogradskom Dorćolu.
Zanimljivosti
- Bio je strastveni ljubitelj jahanja, pasa, bekgemona, automobila i motocikala, a voleo je i da kuva.
- U detinjstvu je trenirao rukomet.
- Predavao je glumu u Teatru 78, kao i u školama glume „Prvi koraci“ i „Maska“ u Beogradu.
- Bio je deo žirija na 38. filmskim susretima u Nišu 2003. godine, zajedno sa kolegom Vojinom Ćetkovićem.
- Njegov glas je sempliran u pesmi „Ponovo na šemi“ repera Mikri Maus i Bvana, preuzet iz uloge Simketa u filmu „Do koske“.
- Muzičar Nikola Pejaković objavio je 2019. godine pesmu „Previše“, snimljenu zajedno sa Glogovcem u proleće 2017. godine.
Nagrade i priznanja
- Nagrada „Zoran Radmilović“ na festivalu „Dani Zorana Radmilovića“ u Zaječaru, za ulogu u predstavi „Hadersfild“ (2006).
- Sterijina nagrada za glumačko ostvarenje, za istu ulogu (2005).
- Međunarodne nagrade na festivalima u Milanu, Minsku i Liježu za ulogu u filmu „Klopka“.
- Nagrada grada Beograda za filmsku umetnost i priznanje FIPRESCI-ja za najboljeg glumca sezone.
- Dobričin prsten, nagrada za životno delo Jugoslovenskog dramskog pozorišta, dodeljena posthumno u aprilu 2018. godine – Glogovac je time postao prvi glumac koji je ovo priznanje dobio posthumno.
- Posthumna nagrada za najboljeg glumca na Filmskom festivalu južne i istočne Evrope, za ulogu u filmu „Ustav Republike Hrvatske“ (maj 2018), kao i Specijalna nagrada za glumački doprinos kinematografiji u Kotoru (jul 2018).
- Posthumna nagrada Zlatni platan na Festivalu mediteranskog i evropskog filma u Trebinju, za doprinos evromediteranskoj kinematografiji (avgust 2018).
Nasleđe i uticaj
Nakon Glogovčeve smrti, 2018. godine, u Muzeju Hercegovine u Trebinju otvorena je izložba pod nazivom „Vječni Nebojša“, posvećena nagradama i priznanjima koje je glumac osvojio tokom karijere. U Pančevu, gradu u kom je odrastao, održano je Veče posvećeno Nebojši Glogovcu, sa isečcima iz njegovih filmskih i pozorišnih ostvarenja, dok je pokrenuta i inicijativa da Kulturni centar Pančeva ponese njegovo ime, iako ona na kraju nije usvojena.
Godine 2019, za izdavačku kuću Laguna, novinarka Tatjana Nježić i Udruženje dramskih umetnika Srbije objavili su monografiju posvećenu njegovom životu i radu, predstavljenu na godišnjicu njegove smrti u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. U više gradova u regionu – Užicu, Smederevskoj Palanci, Sokocu, Doboju, Trebinju, Kraljevu, Nevesinju, Novom Sadu, Pančevu i Beogradu – naslikani su murali u njegovu čast, što svedoči o širini uticaja koji je ostavio na publiku širom regiona.
Biografija – najčešća pitanja
Kada je rođen Nebojša Glogovac?
Nebojša Glogovac rođen je 30. avgusta 1969. godine u Trebinju.
Od čega je umro Nebojša Glogovac?
Preminuo je 9. februara 2018. godine u Beogradu, od posledica karcinoma pluća, nakon lečenja na Institutu za onkologiju Kliničkog centra Srbije.
Koliko je godina imao Nebojša Glogovac kada je umro?
U trenutku smrti imao je 48 godina.
U kom filmu je Nebojša Glogovac ostvario svoju najpoznatiju ulogu?
Najviše priznanja doneo mu je film „Klopka“ iz 2007. godine, u kojem je tumačio lik Mladena.
Da li je Nebojša Glogovac imao decu?
Da, imao je troje dece – sinove Gavrila i Miloša iz braka sa Minom Glogovac, i ćerku Sunčicu, rođenu 2016. godine.
Gde je Nebojša Glogovac studirao glumu?
Studirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Vladimira Jevtovića.
Koliko je bio visok Nebojša Glogovac?
Prema dostupnim podacima, bio je visok 183 centimetra.
Da li je Nebojša Glogovac dobio neku nagradu posthumno?
Da, posthumno je dobio više priznanja, uključujući Dobričin prsten Jugoslovenskog dramskog pozorišta i nagradu Zlatni platan u Trebinju.
Zaključak
Nebojša Glogovac ostaje upamćen kao jedan od najznačajnijih srpskih glumaca svoje generacije, čiji je opus obuhvatio brojne uloge u filmu, na televiziji i u pozorištu. Od skromnih početaka u Trebinju i Pančevu, preko studija na Fakultetu dramskih umetnosti, do uloga koje su mu donele nacionalna i međunarodna priznanja, Nebojša Glogovac je izgradio karijeru zasnovanu na predanosti i autentičnosti. Iako je preminuo prerano, u 48. godini, njegov umetnički doprinos i danas se pamti kroz filmove, predstave i priznanja koja su mu dodeljena, i posle smrti.